|
Finska |
"Finska se nalazi u
Sjevero-istočnoj Evropi. Sa istoka se graniči sa Rusijom
a sa sjevera i zapada sa Švedskom i Norveškom. Finska je
jako rijetko naseljena sa površinom od 338 155 km2 i 5
108 000 stanovnika. Na primjer Italija ima površinu od
301 000 km2, ili oko 89 % površine Finske ali je mnogo
gušće naseljena (5 720 0000 stanovnika, što je oko 1 119
% u odnosu na broj stanovnika u Finskoj). Poznata je po
čistoj i očuvanoj prirodi, po svojim širokim zelenim
prostranstvima pod šumom koja su ispresijecana hiljadama
jezera, koja su jako čista (voda u njima je pitka).
Zahvaljujući golfskoj struji, klima u Finskoj nije baš
onakva kakvu bismo očekivali ovako daleko od Ekvatora.
Zime su ipak hladne (pogotovu u sjevernim djelovima),
ali su ljeta jpoprilično topla tako da je u Finskoj
ljeti jako velik broj turista, naročito iz Centralne i
Zapadne Evrope.
Privreda Finske je zasnovana na preradi drveta i na
proizvodima visoke tehnologije (NOKIA). Glavni grad
Finske je Helsinki, članica je EU, a pored Helsinkija
veći gradovi su Turku, Tampere, Oulu, Lahti, Jyväskylä,
Mikkeli ...
U Finskoj, po zvaničnim
statistikama, trenutno živi oko 1 700 osoba
porijeklom iz BiH.
Stvarno stanje je daleko drugačije, te prema procjenama
u Finskoj živi oko 3 500 osoba porijeklom iz BiH
jer su u statističkim podacima mnogi smješteni u bivšu
SFRJ. Takođe, sva djeca rođena u Finskoj i svi oni koji
imaju finsko državljanstvo nisu uračunati u ovih
"zvaničnih" 1700.
Prije rata u BiH, u Finskoj je bilo jako malo ljudi sa
područja Balkanskog poluostrva, a broj osoba sa
današnjeg područja BiH se mogao izbrojati na prste.
Razlog za to je i geografski položaj, ali i relativna
zatvorenost Finske i njena, u poređenju sa drugim
Skandinavskim zemljama, poprilično oštra politika prema
strancima. U Finskoj je uvijek bilo teško dobiti dizvolu
boravka, ali prva dozvola boravka gotovo automatski
predstavlja i stalnu dozvolu boravka. Stranac koji u
Finskoj dobije dozvolu boravka se gotovo automatski
izjednačava sa domaćim stanovništvom, jer sa sticanjem
prava boravka stiče i sva druga prava kao što su radna
dozvola, socijalna i zdravstvena zaštita, pravo na
školovanje, pravo glasa itd.
Većina sadašnjih stanovnika čiji su korijeni na
područjima današnje BiH je došla u Finsku posredstvom
UNHCR-a. Prva "veća" grupa od 112 osoba, od kojih je dio
logoraša iz logora Omarska i Keraterm i dio iz prinudnog
kampa u Trnopolju, (uglavnom ljudi iz Kozarca i okoline)
stigla je u Finsku 31.10.1992 godine. Nedugo zatim za
ovom grupom su počele pristizati i druge osobe (uglavnom
članovi porodica ovih osoba).
Poslije toga u Finsku su u nekoliko navrata posredstvom
UNHCR-a došle veće ili manje grupe ljudi. Prvo je na
liječenje došla grupa ranjenika, zatim su dolazile grupe
ljudi protjeranih iz Banjaluke da bi kao posljednja veća
grupa stigla grupa logoraša koju su uglavnom sačinjavali
ljudi iz Istočne Bosne koji su bili u četničkim logorima
u srbiji (nije greška ovu riječ od 1992.-e pišem malim
slovom). Naravno svo ovo vrijeme su u Finsku stizale
porodice ovoh ljudi koje su bile razasute širom bijelig
svijeta (velika većina protjeranih sa područja koja ne
pripadaju Federaciji BiH). Gotovo polovinu od 1500 osoba
sačinjavaju protjerani iz Kozarca i okoline, četvrtina
je iz Banjaluke i okoline, a većinu od preostale
četvrtine sačinjavaju Bošnjaci iz Istočne Bosne.
Najveći dio je već dobio stalne dozvole boravka, a
poneki koji su željeli i finsko državljanstvo, jer ovdje
ugovorne izbjeglice sa "A" statusom nakon dvije godine
provedene u Finskoj, automatski dobijaju stalni boravak.
Veliki dio radno sposobnih (onih koji žele raditi) je i
zaposlen. Posao nije baš lako dobiti jer su i Finci samo
ljudi sa svojim sumjnama, i predrasudama, ali su i
spremni pružiti šansu onom ko želi da se dokaže.
U posljednje vrijeme u svijetu je uočljiv porast
rasizma, čega ni Finska nije pošteđena, ali za nas
Evropljane situacija je još uvijek relativno dobra, bar
tako dugo dok se na ulicama mogu vidjeti malo tamniji od
nas." |
|
Tekst: Fikret Jakupović |
|
|
